Genijalni umovi 21. stoljeća

Ne da mi se više održavat ovaj blog. Prelijen sam za to. Ionako nemam vremena za njega. Ostaqvit ću ga samo reda radi. Zbogom...

Molio bi vas da se prisjetimo jedne od najvećih legendi u povijesti glazbe. Na današnji dan, 5.4.,prije točno 12 godina, Curt Cobain je počinio samoubojstvo. Taj dan je ostao zapamćen po toj tragediji, no umjesto da ga žalimo, uživajmo u njegvoj ostavštini ovom nemilosrdnom svijetu. Glazbi koja je otvorila novi glazbeni smijer, grunge.





Curt, svaka ti dala...

Original tekst Stairway to heaven

There's a lady who shows
All that glitters is gold.
And she's buying a stairway to heaven.

And when she gets there she knows,
If the stores are all closed.
With a word she can get what she came for.

Oooh, oooh...
And she's buying a stairway to heaven.

There's a sign on the wall,
But she wants to be sure.
'Cause you know sometimes words have two meanings.

In a tree by the brook,
There's a songbird that sings,
Sometimes all of our thoughts are misgiven.

But I think you can see that.

And it makes me wonder, she does...

Oh, hooo, ohh...yes sir.

There's a feeling I get,
When I look to the west.
And my spirit is crying for leaving.

In my thoughts I have seen,
Rings of smoke through the trees.
And the voices of those who stand looking.

Ah hah, ah hah!
Ah hah, ah hah aaaaaaaaaaaah! Whoa, whoa, whoa...

And it's whispered that soon,
If we all call the tune,
That the piper will lead us to reason.

And a new day will dawn,
For those who stand long,
And the forests will echo with laughter!

Does anybody remember laughter?

Baby! OH! Just give it to me, just give it to me, just give it to me...
Suga'! Suga'!

But I got some good news, listen!

If there's a bustle in your headrow,
Don't be alarmed now.
It's just a spring clean for the May Queen.

Yes, there are two paths you can go by.
But in the long run,
There's still time to change the road you're on.

I hope so!
Oh, baby, baby!

Wait a minute! Wait a minute!

Your head is hummin' and it won't go,
But did you know?
The piper's callin' you to join him.

Dear lady, can't you hear the wind blow?
Or did you know?
Your stairway lies on the whispering winds.

Oh, oh, ahhh!

And as we wind on down the road!
Our shadows taller, than our souls!
There walks the laaaady we all know-whoa!

Who shines white light and wants to show!
How everything still turns to gold!
And if you listen, very hard!

The tune will come to you at last,
When all is one, and one is all!
To be a rock! And not to roll!

Not to roll! Roll, baby, roll!

And she's buying a stai-airway to heaven.

Ahhhhhhhhhhhhhhh-whoa-oa!


Moja verzija:

There's a Kuhar who shows
All that Ronhill is weak.
And he's buying a pljuga in tobbaco.

And when he gets there he knows,
If the stores are all closed.
He can steal what ever he came for. (najvjerojatnije 24 Sata)

Oooh, oooh...
And he's buying a pljuga in tobbaco.

There's a pljuvačka on the Kuhar,
But he wants to be sure.
And he spits one more time on his jacket.

On a klupa by the školsko,
There's a flying penguin that sings, (Janko)
Sometimes all of our pljugas are žiža.


And it makes me wonder, he does...

Oh, hooo, ohh...yes Kuhar.

There's a feeling I get,
When I look to the Kuhar.
And I'm crying for the dissaster I have seen

In my thoughts I have seen,
Rings of smoke through the trees.
And the pleksus of those who stand looking.

Ah hah, ah hah!
Ah hah, ah hah aaaaaaaaaaaah! Whoa, whoa, whoa, di...

And it's whispered that soon,
If we all call the Kuhar,
He will beg us for 50 lipe.

And a new day will dawn,
For those who stand long,
And the forests will stink of smoke!


If there's a filter on your pljuga,
Don't be alarmed now.
It's just a protection from the sushi.

Yes, there are eleven thousand two hundred an eleven paths you can go by.
But in the long run,
There's still time to buy a pljuga in the kiosk nearby.



Your pljuga is finished' and there's nothin' left
But did you know?
Janko's callin' you to join him.

Dear Kuhar, can't you hear the wind blow?
Or did you know?
Your pljuga has no filter.

Oh, oh, ahhh!

And as we all smoke down the road!
Our pljugas bigger than our plaksus!
There walks the Kuuuhar we all know-whoa!

Who shines white Malboro and wants to show!
How everything still turns to smoke!
And if you uvučeš very hard!

The smoke will come to you at last,
When all is one, pa ti ga boli!
To be a Kuhar! Not a budala!

Not a budala! Kuhar, baby, Kuhar!

And he's buying a pljuga in tobbaco.

Isoooooooooooooooo miki…

Jučer u 13 sati kod autobusne stanice Starogradska Vukojebina pronađeno je mrtvo tijelo osobe muškog spola M.K. Prema opisima svjedoka, očevidaca i ostale tugujuče rodbine, M.K. je jučer oko 4 ujutro otišao u Jarunsku šumu u lov na veprove. Izjava njegovog brata J.K. govori da je M.K. sa sobom ponio pištać, pljuge, šiljilo, telefonski imenik, priručnik za sastavljanje vodo-kotlića i 3-u-1 set (dalekozor-WC papir-sunčani sat). Posljednje je viđen živ oko 9 sati kako u pekari "Srednjaci" u Ulici Braće Domany kupuje burek s čokoladom. Četiri sata kasnije, vozač autobusa linije Tu Negdje-Tam Dole nesretno je pogazio žrtvu M.K. Mnogi sumnjaju da je to bila nesreća jer je u trenutku sudara autobus stajao.

Na ovome svijetu potoji par luđaka koji su mi uzori. Ti luđaci imaju blog. Taj blog je nešto savršeno. Da vas poštedim muka, u ovom postu pročitajte njihove uradke. Zahvaljujem se Onyxu i Highway Star Inc. zbog utjecaja koji su na mene ostavili.

Samoubojica brutalno ubijen
Brutalno ubijeni samoubojica, M.Š. (17,5) počinio je jučer usred bijela dana, u 23 sata i 24 minute, samoubojstvo iz zasjede. Ne sluteći ništa zaskočio se iz grma mahuna u novoasfaltiranom skate-parku "Zelenilo" i prebio se metalnom šipkom proizvođača "CroKeramika". Očevici tvrde da M.Š. nije ništa slutio kad se zaskočio.

-Sve se dogodilo vrlo brzo. Nije trajalo ni sat vremena. Žrtva nije imala vremena obraniti se od vlastitog napada- tvrdi jedan od svjedoka.

by Onyx

Ljevica Desna- Bombaš samoubojica, za kojeg se smatra da mu je ovo već treći napad, raznio se jučer u ribljem restoranu "Špek i šnicli". Smatra se da je počinitelj bio pripadnik ZETOR-a (Zagorske Terorističke Extremističke Organizacije) koja se zalaže za pravo braka između ljudi i stoke. Agencija nadležna za rješavanje ovog slučaja, ZAGOR (Zagorska Agencija za Gemište, Oblokavanje i Rakiju),obećava da će se slučaj riješiti u što je kraće mogućem roku. Bombaš je preminuo na putu za mrtvačnicu.

By Onyx


Ubijen zbog samohodnih tačkiGUZOVEC LIJEVI- L.K (65) gurnuo je u noći s petka na nedjelju svog dvije godine mlađeg oca s podrumskog balkona. Šezdesettrogodišnji M.K poginuo je na licu mjesta i preminuo dva sata kasnije u mrtvačnici.Saznali smo da je do namjerne slučajnosti došlo u svađi između oca i sina oko samohodnih tački koje su dobili u nasljedstvo od svojeg zajedničkog djeda N.K. Očevici tvrde da su vidjeli oca i sina kako se gađaju krumpirima prije nego je M.K. pao s balkona. U P.U. Šupkovec doznali smo da je L.K. priveden na ispitivanje te da se čeka priključenje policijske postaje na ultravisokonaponski dalekovod kako bi se ispitivanje moglo provesti.

By Onyx



Samoubojstvo ili smrt?
Za vrijeme zimskog ljetovanja,obitelj NaKitutenab'ijem doživjela je vrlo neobičnu nesreću.Njihova najstarija kći (ujedno i prvorođeno dijete) zacvikala se u WC-u i preminula od gladi!

Ostala djeca,njih pet,bili su na vrhu planine kod tete Ankice na skijanju u mjestu „Donji Jarkovac“ svega 2000-ak km od Rijeke.Oba roditelja (dvije tate i jedan mama) bili su na priredbi održanoj povodom 200-te godišnjice otkrića EPROM računalne memorije.Njihova kći (optužena) bila je tako sama cijelu noć s petka na nedjelju.

Iako se u početku činilo da je djevojka umrla od gladi,naknadno otkriveni dokazi pokraj poginule (krvavi žilet,puška M45,raznesena glava i razrezane žile na lijevoj ruci) upućuju istražitelje na mogućnost samoubojstva,ali to tek treba utvrditi vještačenjem i analizama DNK...

Glasnogovornik P.U. Istarsko-Slavonske županije kaže: „Makni mi se s tim jebenim mikrofonom i dodaj kekse“

[Prvobitni zaključak o smrti izglađivanjem bio je donesen na temelju horoskopa i vidovitih zaključaka babe vračare Jovane Želimirović. Gospođa je privedena i trenutno je na ispitivanju.]

Protiv obitelji NaKitutenab'ijem podignuta je optužnica,a ostala djeca (njih 11 i dvije curice) biti će ubijena smrtonosnim injekcijama.

Glasnogovornik P.U. Istarsko-Slavonske županije tvrdi kako je to opravdana mjera opreza jer,kako kaže: „Jedini nam je cilj sriječiti eventualna nova samoubojstva“

By Highway Star



Poni bicikl ne može dobiti invalidninu!

Već 50 godina Mountain Bike bicikl, marke BMX, pokušava dobiti ratnu invalidnu mirovinu. Naime, izgubio je desnu pedalu i polomio funfung na cinculatoru tijekom III. . Svjetskog rata između Velikog i Malog Bukovca.

Nadležno Ministarstvo Piromana, Vodovoda i Uzgajivača gljiva (MOST) tvrdi da se pravo na invalidninu ne može ostvariti zbog malog broja rasplodnih šišmiša u teritorijalnim vodama Zanzibara gdje se Dunav ulijeva u Himalaje.

Vlasnik bicikla, to jest njegov sin u trećem koljenu, Bik Koji Stoji Na Stražnjim Nogama I Visi Na Trepavicama, izjavljuje: „On jede samo stočnu hranu.“

Uredništvo error404 obećalo je da će pomoći nesretnoj braći donacijom bagera Zajednici Kapitalističkih Komunista.

Za manje upućene:

Bager je kvantno-mehanički uređaj namjenjen proizvodnji krumpira i kuhanju šnicli od istog.

Radi na principu Kirchoff-Štefan-Einstein-Budišinog zakona koji govori o mriještenju kornjača u polarnim vodama južnih tropa.



JOŠ SE JEDNOM ZAHVALJUJEM ONYXU I HIGHWAY STARU ZA SVE PROVALE SMJEHA KOJE SU UZROKOVALI.

15.9.1991. na albanski dan koza rodio se Tomislav Dražetić poznatiji kao Toto. Rodio se u mesnici „Mustafas meat, is very sweet“ jer je njegov otac DUĆE počeo imati trudove baš kad je išao kupiti svinjske noge, a nije mogao izaći iz mesnice zbog Tomislavove pozamašne mase. Za vrijeme poroda u mesnici je pala divovska kobasica na Tomislavovu glavu što ga je doživotno unakazilo. Zato se odlučio osvetiti svim kobasicama i ostalim mesnatim proizvodima na svijetu odlučivši ih pojesti. Ali to nije bio njegov pravi poziv… Naime njegova prava strast je bila pisanje pjesama i drama. Proslavio se klasikom „Što se bijeli u gori zelenoj?“ koji je napisao u dobi od 14 godina. Kasnije je napisao i mnoge druge pjesme („Kiša kiši“, „Teće rijeka bistra“, „Pijem pivo, motam žice“) ali i njegovu svjetski poznatu pornodramu „Janko i 7 pingvina“ koja je ekranizirana u koprodukciji Antuna Vrdoljaka i Nevena Ciganovića. To ga je obogatilo te se zaputio u nogometnu karijeru… Počeo je na klupi vatikanskog drugoligaša „Isusa“ gdje se ubrzo probio u početnu postavu na mjesto desnog smetala. Već u prvoj sezoni otkad je toto počeo igrati, „Isus“ je osvojio naslov prvaka vatikana te im je bio urođen san o ligi prvaka. Odlučili su se boriti za mjesto u ligi prvaka. Imali su na raspolaganju 3 kvalifikacijske utakmice. Prvu su izgubili protiv favorita Kamen Ingrada jer im desni branič Juda nije bio u formi te je zabio hat trick u autogolovima. Nakon te utakmice „Isus“ je doveo pojačanja koja su njihovi skauti zapazili u Hercegovini. Taj potez je ojačao momčad. Potvrda tome je sljedeća utakmica protiv Juventusa koju je „Isus“ lagano dobio 3:0 zahvaljujući pogotcima Tomislava, Antuna Mrsimudića i golmana Benedikta XVI. Treću utakmicu su remizirali ali i to im je bilo dovoljno da prođu dalje. Na svu sreću „Isus“ je u ždrijebu dobio laganu skupinu sastavljenu uglavnom od klubova iz Srbije i Makedonije koji nisu mogli parirati jednome „Isusu“ iz Vatikana pa je tako on prošao izravno u finale. U finalu ih je čekao snažni NK Kuzmica. Cijeli susret je bio uzbudljiv zahvaljujući minijaturama Tomislava koji je u zadnjim sekundama odlučio susret zabivši trbuhom na asistenciju Mrsimudića u 94. minuti. Poslije toga Toto je otišao u penziju te se preselio u rodnu mesnicu gdje je povremeno pomagao vlasniku istiskujući mu pastu za zube svako jutro. Umro je u dobi od 69 godina ugušivši se od sala. Svijet ga je zapamtio kao velikog (doslovno) čovjeka koji je samim svojim postojanjem pridonio (izvozio je salo gladnoj djeci u Mostaru) svijetu.

Zbog tehničkih problema nisam uspio napisati drugi dio o janku. Svaki put kad pišem o njemu, komp mi se zbrejka. Do tada,uživajte u Tomislavovoj biografiji koju je napisao Mislav.

Suša je. Nemam ideja o kome da pišem. Počeo sam o Ivis, al nije išlo dobro. Dajte pomozite. Recite o kome da pišem.

U povijesti čovječanstva (koje se ionako samo uništava) dogodilo mnogo katastrofa. Ratovi, potresi, vulkanske erupcije, Černobil… Te tragedije su veoma pogodile čovječanstvo. No nikad nije nastradalo toliko koliko u doba Marka Kuhara.

Neki će reći da je u njegovo doba Hrvatska bila najrazvijenija i najprosperitetnija država svijeta. Neki će reći upravo obrnuto. Da je hrvatski narod patio pod diktaturom Marka Kuhara.

Njegovo rođenje se ne pamti. Zna se da je rođen u vrijeme rasprodaje na Hreliću. Zbog velike gužve, jedan od kupaca ga je zamijenio za mobilnu WC školjku s kućnim kinom koju je kupio taj čas. Dvije godine kasnije, taj kupac je uvidio da od Marka, osim što jede sve žohare i slične kukce, nema neke koristi. Izašao je kupiti uloške za svoju 93-godišnju suprugu i usput bacio Marka u kontejner za biološki otpad. Nekim čudom, tamo je našao svoj novi dom. Dvoje, tada još maloljetnika, ga je usvojilo. Marku se veoma svidjelo u novom domu, da je čak odlučio proširiti kuću na susjedni kontejner za boce. Izgubio je majku u groznoj nesreći koja se dogodila odmah nakon rođenja njegovog brata Josipa. Kako je tek počela akcija da se za plastične boce mogu dobiti novci, ljudi su masovno pljačkali kontejnere sa bocama. Njegova majka se nalazila u jednom takvom kad je išla u posjet svojoj sestri TETI GOGI. Jedan prolaznik je spakirao sve boce, uključujući i Markovu majku, i odnio ih u obližnji Mercator. Za te je boce dobio 5 kuna. Zar je toliko koštao život jedne mlade majke dvoje djece? Po Markovom mišljenju da. Pronašao je tog čovjeka, ukrao mu tih 5 kuna i tako se opet vratio red u njegov život. Sa 9 godina je odlučio otići u samostalni život. Zaposlio se kao poslovni direktor administrativnog odjela hranitelja prerijskih emua. Nije bio zadovoljan poslom, pa je dao ostavku. Preselio se u selo Gradište kod Vinkovaca, gdje je 12 godina ostvario uspješnu nogometnu karijeru. Igrao je kao desna korner zastavica u lokalnom niže-ligašu «Slavoncu». Tada je već politički sazrio i odlučio je pristupiti Hrvatskoj Stranci Umirovljenika. Već na prvim izborima, HSU je ušla u Vladu kao 63%-na većina. Marko, kao najsposobniji tamo, izglasan je za premijera. U prvoj godini mandata donio je mnoge važne promjene zakona. Od tada je u svakom stanu/kući bilo obavezno imati 30 kila svježeg gnojiva u slučaju iznenadnog gubitka smrada stanara. U prvi je plan stavio ulazak Hrvatske u K.O.T.E.H.E.B.E. (koalicija odabranih tehnološki evoluiranih hranitelja emua bez erekcije). Time je pokazao da nije izgubio svoju sklonost starom poslu. Ulaskom u tu koaliciju zajedno sa Angolom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Eritrejom, pokazao se kao pravi izborom za novog predsjednika Republike Hrvatske. Kad je preuzeo vlast, stvari su krenule na bolje. Zbog nesuglasica oko javnog WC-a na granici sa Slovenijom(njihov jedini nacionalni park) objavio je rat tadašnjoj Sloveniji. Uz pomoć «Lovačkog društva Marija Bistrica-južni sektor» osvojio je Sloveniju za 4 sata. Usporavanje invazije su uzrokovale poludjele krave na autocesti Zagreb-Krapina. Kako je povećao teritorij RH (sa starih 85000 km2 je povećano na 85000,001 km2 ) narod je zapao u euforiju. Kuhar je to pametno iskoristio, i uspostavio diktaturu. Ta je vlast izdržala 6 godina, kad su državni udar napravili ekstremisti iz Lučkog. Marko se povukao u rodni grad, Zagreb. Narod mu je ipak oprostio, pa je mogao nastaviti sa životom. Odlučio se baviti znanošću. To je urodilo plodom. Nagrađen je Nobelovom nagradom zbog velikih uspjeha na prostoru mljekarstva. O njemu je snimljen i dokumentarni film «Glupost? Zločin ili način života?» za koji je nagrađen Nevenom (filmska nagrada za područje bivše SFRJ). Napisao je i kratkometražni roman «Iso Miki» u kojem je opisao svoj život. No, «kako brzo došla, tako i ošla», kaže stara narodna. Slavu je izgubio. Došli su «neki novi klinci» i Kuhar se povukao u anonimnost. Bankrotirao je ubrzo, zbog prevelikog troška u kineskim fast-food restoranima piletinom zaraženom ptičjom gripom. Preselio se u Hrelić, gdje je učio borilačke vještine. Zbog već prije poznate agresivnosti poželio je ubiti sve ljude koji koriste «Always» uloške. Šiljio je svoj pleksus dok nije narastao do veličine da njime može ljudima rezati vratove. Krenuo je u pohod. Ubio je 134 muškaraca, 127 žena, 58 djece i 12561346 domaćih životinja. Tada su ga vladine agencije uhvatile i predale Haškom sudu. Određena mu je smrtna kazna gutanjem 99,99 kilograma konjske balege. Umro je u svojoj 43.-oj godini. Pokopan je na nepoznatom groblju u Velikoj Gorici. I dan danas izbočina na njegovom grobu podsjeća mnoge ljude na pleksus koji je širio teror i strah diljem Ličko-Senjske županije.

SVAKA SLIČNOST SA PRAVIM OSOBAMA JE NAMJERNA.
Ako sam ikoga od osoba navedenih u tekstu nećime uvrijedio, iskreno se ispričavam

P.S. Zahvaljujem se Rei za pomoć tokom pisanja ove biografije.POZZ

Ispričavam se svima koji su od potonjeg posta očekivali komediju. Jednostavno sam se "uživio" u pisanje onako ozbiljnog teksta i žao mi je ako nisam ispunio očekivanja. No ne brinite, u sljedećem (MARKO KUHAR) će biti i previše smijeha.

Zavirimo u prošlost. Ljudi su uvijek htjeli biti najmoćniji. Najbolji. A postoje ljudi koji su u tome uspjeli. Vratimo se u Antičko doba. Cezar, Hanibal, Aeksandar Makedonski, Vencignetorix... Vladari koji su svojim narodima donjeli ratno, ali i uspješno razdoblje. Ili da zavirimo u mračni Srednji vijek? U vrijeme Vilima Osvajača, kineskih careva koji su osvojili cijelu Aziju, japanskih bushida koji su sa svojim samurajima izvoljevali pobjedu čak i u najtjesnijim bitkama, ili možda do Ivane Orleanske, paćenice koja se borila za slobodu Francuske... Ali u doba tih velikih vladara i njihovih superiornih naroda postojali su i oni mali. Nevidljivi. Koje povijest ne pamti niti u najdetaljnijim knjigama.

Cijelo 20. stoljeće je prosuto rasizmom svakakvih oblika. Od Hitlerovog "Holokausta" do Ku Klux klana.
U cijeloj toj nepravdi, našao se jedan osloboditelj. Jedan borac za prava manjina koji po uspjesima možda premašuje Martina Luthera Kinga, Nelsona Mandelu...

On je Zvonimir Miletić. Rođen u Mostaru u vrijeme rata koji je svojim zločinima u Hrvatskoj, BiH, i Srbiji potresao cijeli svijet. Pod tim okolnostima, seli se u Hrvatsku, točnije u Zagreb. Tamo postaje anonimac, sve do nedavno. Ljudi su ga vrijeđali pogrdnim imenima poput "cigan" itd. Tek tada Zvonimir je shvatio u kako teškom položaju se nalaze Romi diljem svijeta. Napustio je školu. Otišao je meditirati na Himalaje i postao samotnjak. Za godinu dana vratio se na Balkan. Obilazio je sve barake, "cigi-migi" naselja, i ostale naseobine Roma kako bi skupio svoje pristaše. Najveći otpor njegovoj politici pružili su Romi "s druge strane potoka na Gredicama". Oni nisu prihvatili njegove načine za borbu. Oni su se htjeli boriti noževima i žlicama (zbog teških financijskih prilika nisu si mogli priuštiti pištolje i puške, oružja 21. stoljeća), a ne riječima. I tako, jedne noći u Zvonimirovom kampu, dok su se njegovi pristaše odmarali, Romi "preko potoka" su upali u kamp i poćeli ubijati "kukavičke" im sunarodnjake. Nastala jo opća panika, no Zvonimir nije gubio glavu. Započela je poštena borba, no ipak je srčanost Zvonimirovih, kako ih je zvao, "free Roma" prevladala u tom sukobu. Oporavljeni od gubitaka te strašne noći, "free Romi" su krenuli na pohod oslobođenje. Domarširali su do Markovog trga, pred hrvatski sabor, i zapoćeli prosvjed. Zahtjevali su vlastitu državu na području današnjeg Golog Otoka. No visoko-pozicionirani hrvatski političari nisu pretjerano marili za njih. Npr. jedan od poznatijih hrvatskih političara Dražen Budiša je izjavio :"E čujte... I onak' svaki dan pred Saborom vise neki cigani kaj štrajkaju na koje ne obračamo pažnju. Živo nam se jebe za njih. Zakej bi se to sad promijenilo?" No nije tako bilo. Velikom medijskom eksponiranošću ovog događaja bili su zadivljeni i sami političari. Morali su nešto poduzeti. Tako je i bilo. Dodijeljena im je prostor oko Lepoglave da uspostave tu slobodnu nezavisnu državu.Zvonimir se također zalagao i za druge potlačene mase. Bio je veliki pristaša homoseksualizma. U znak prosvjeda, u Lepoglavi je otvorio gay klub "Mlohava fantazija". Da ne bi bilo sumnje, samo su Romi plesaly kao striperi. Zvonimir se bacio i u bračne vode. Udao se/oženio za I. Regvara. U tom braku su živjeli bez ikakvih problema do kraja svog života. Zvonimir je preminuo u svojoj 13245. godini i počasno je kremiran na zagrebačkom groblju Jakuševac.

SVAKA SLIČNOST SA PRAVIM OSOBAMA JE NAMJERNA.
Ako sam ikoga od osoba navedenih u tekstu nećime uvrijedio, iskreno se ispričavam

Žao mi je Filipe. Ne mogu udovoljiti tvojoj želji. Jednostavno nemam inspiraciju da napišem biografiju BeŠtIjE. Ne znam što da o njoj napišem. Ali zato znam tko je sljedeći. ZVONIMIR MILETIĆ!!! Oćekujte njegovu biografiju uskoro...

U ne tako davnom 20.-om stoljeću, ljudi su nastojali stvoriti uređaj koji proizvodi zvuk jaći od svih motora ovog svijeta. Jaći od truba Jerihona. Jači od bilo ćega. Ali, oni nisu stvorili uređaj. Stvorili su osobu... REU ORNIK. Do dana današnjeg nitko se nije usudio iznjeti u javnost njen postanak.

Bilo je to na početku 90'-ih. Ljudi su bili ludi i poneseni glazbon Nirvane, Guns N' Rosesa i Mate Miše Kovaća. Upravo u tom elementu, dvoje ljudi, nesvjesni nesreće koju će prouzročiti, zanjeli su se i... PAF!!! 9 mjeseci kasnije u veterinarskoj ambulanti "Mile Kitić & co." rođena je Rea. Ima su joj dali po psu koji je trčkarao po operacijskoj sali u toku porođaja. Rea je bila posve normalna djevojčica. Igrala se s lutkicama, imala plišane lutkice... Ali nije sve bilo tako idilično. Izbačena je iz vrtića zbog, kako je rekla jedna od 'teti' zaposlenih u tom vrtiću:"Kad god bi se mala Reica nasmijala, prozori su pucali. Ekrani naših računala su pregorili, a stakla pukla. Ona je dovela ovaj vrtić do stečaja." Jednostavno, tako više nije moglo. Njeni roditelji su je "šopali" tužnim filmovima, knjigama sa nesretnim završetkom... I to je uspjevalo. Rea se nije smijala. Sve do sad. Došla je u 8. razred. Njen razuzdani duh se probudio. Haračila je po noćnim klubovima, pila, pušila i ono najgore... smijala se. Neki to nisu podnjeli. Od Reinog ulazka u 8. razred, broj samoubojstava se povećao za 150%. Pošteđeni nisu ni njeni prijatelji. Izjave nekih od njih. Ino K. :"To je nevjerojatno. Ona je prirodni fenomen. Kad se ona smije, kao da vam mlažnjak proleti kraj uha." Krešimir L. :"To se ne može opisati. Da je nju Hitler imao, osvojio bi cijeli svijet za 30 minuta." Marko K. :"ISO MIKI!!! Kak se ona smije! ISUSE! Kad se nasmije ja odmah glavu pod pleksus, zato kaj mislim da je bombardiranje. Di? SUSHI!!!" No ipak, nije Rea kriva što je takva.


SVAKA SLIČNOST SA PRAVIM OSOBAMA JE NAMJERNA.
Ako sam ikoga od osoba navedenih u tekstu nećime uvrijedio, iskreno se ispričavam

POZZ LJUDI

I tako... Ivis me tražila da napišem njenu i Rejinu biografiju. To ću i učiniti.

I tako, otvorih blog. Ali to neće biti običan blog, ko i svaki drugi. Ne, ne. Oni koji me poznaju znaju da nisam poput drugih. Objavljivat ću biografije nekih od najvećih umova 21. stoljeća (npr. Marko Kuhar) Bit će tu i opisa "onih" (npr. M.M. Listeš). Ako se nešto specijalno dogodi tog dana, također ćete moći uživati u mom opisu tog događaja. Aj bok!!!

Ako želite čitati biografiju vama dobro poznatih ljudi, ili onih mračne prošlosti (Rea O.), ili možda uživati u spotu neke od vaših najdražih pjevačica/pjevača/grupa samo ostavite komentar i vaša želja postaje moja zapovijed!